Kad sam danas oko 20 sati napokon uključila mobitel, sa zakašnjenjem mi je stigla uvjerljivo najljepša sms poruka koju sam ikada primila. Poslala mi ju je moja draga prijateljica, a glavni junak je bio u trenutku pisanja poruke tek tri sata star, 3570 grama težak i 53 centimetara dugačak dječak. Prijateljica me obavijestila da je zbilja (!) postala mama. Iako je zadnjih 9 mjeseci sve vodilo k tome, ostala sam krajnje razdragana, gotovo osupnuta spoznajom da će me za godinu i pol-dvije neki mališan zvati tetom (da, da, to će biti prvi sa tom privilegijom), na tren ponovno očarana životom i njegovim nevjerojatnim ciklusima i... pa gotovo optimistična. Raspoloženju je pridonijela kiša (umiruje me, dok me sunce često čini nervoznom) i slatki popodnevni spavanac. Zato sam sad budna i vjerojatno opet neću zaspati do jutra.
Glad sam maloprije utažila ovim čudom na slici. Nisam osobito maštovita zadnjih dana, a i očito sam u rikula-fazi. Na suhoj tavi sam prepržila 2 šnite foccacie (i zloćesto sam samo prebrisala tavu nakon toga), posložila na njih nezgrapno izrezane komadiće nekakve fete, naslagala nezaobilaznu mi rikulu i lagano poškropila maslinovim uljem i stavila na ovu divno izgrebanu socijalističku tacnu. Brutalno ukusno.
Nema komentara:
Objavi komentar